U potrazi za riječima ostao sam prazan. U potrazi za objašnjenjem ostao sam prazan. U potrazi za utjehom naišao na njega. Kad se razmišlja o drami uvijek je ona u grčkom modelu tročinka. U prvom se činu nametnu likovi sa svojom osobnošću i svojim problemima. Svojim ograničenjima i svojim nadama. U prvom se činu, u svojoj potrazi za putom meni nametnuo jedan lik koji je pevao rečima koje su odzvanjale u meni. Posložio je u meni i sreću i tugu na prava mjesta. I ja sam se onda mogao posložiti na pravo mjesto. U prvom se činu poslažu uloge, a pisac ili slikar opisuje likove. Moji likovi su bili u bojama, iako nisam baš bio svjestan svih tih boja tada, ali prevladavala je žuta, citron žuta, kao niti gledatelj kada gleda tročinku. Bilo je tu svega, likova koji su bili epizodisti, likovi veći od života, mali miševi, razne Vase i kćerke koje se kupaju tama da su vidljive kroz trsku i šaš. U tom prvom činu svatko je želio povući priču na svoj 14 kolosjek, na drugom peronu lijevo, a u uhu...